Djeca, s kolodvora zoo.
Jer mi smo budučnost.
Novi početak. Zapravo, ne tako nov. Ovo je samo moje drugo ja, moj alter-ego potisnutih misli. za mene nitko nezna nitko ne sluti, svi su oni nedorasli mojoj savjesti. Ovo je za mene samo mjesto na kojem pišem o potisnutim osječajima. I potisnutim mislima. Proteklih dana vidim da se očito niti osobama koje se nazivaju prijateljima nemožeš povjeriti, pa je očito jedini izlaz ovo. Moj kutak, a opet da ga svi vide. Ali mene nije briga. Nitko nezna tko sam ja, zato me nije briga. Mogu imati nula ili sto komentara, svejedno. Ovo nije blog, ovo je dnevnik.
Pišem svoju životnu priču potaknuta osječajima, mislima, razočarenju i tugom. Ovo je moje mjesto gdje ču se iskaljivati na svijet. I ne, ovo nije još jedan wannabeemoblog jer od njih dobivam osipe. *
Pripremite se za mene. *
<3 25.08.2008. u 22:40 | 2 Komentara | Print | # | ^
